Žuta paprika

Prepolovi je, izvadi sjemenke i peci prerezanom stranom prema dolje na 220 °C oko 20–25 minuta, dok kožica ne potamni i ne nabora se. Poklopi je ili stavi u zdjelu prekrivenu tanjurom 10 minuta; para će olabaviti kožicu.

Peci je u umaku na 190 °C oko 40–50 minuta, dok paprika ne omekša, a nadjev bude potpuno pečen. Ako je puniš sirovim mesom, provjeri da sredina nadjeva dosegne 75 °C.

Biraj čvrstu papriku sjajne, ujednačene kožice i zelene peteljke. Izbjegni naborane primjerke te one s mekanim udubljenjima ili vlažnim mrljama.

Drži je suhu i neopranu u ladici hladnjaka, najbolje u papirnatoj vrećici ili labavo omotanu. Operi je tek prije upotrebe; narezanu papriku spremi u zatvorenu posudu i potroši kroz nekoliko dana.

Može: operi je, ukloni peteljku i sjemenke pa je nareži na trakice ili kockice i zamrzni u dobro zatvorenoj vrećici. Nakon odmrzavanja bit će mekša, pa je upotrijebi u juhama, umacima ili varivima, a ne za sirovu salatu.

Narezana je dobra u šopskom stilu salate, uz rajčicu, krastavac i feta sir, a pečena se često dodaje u ajvar i namaze. Dobro se slaže s lukom, rajčicom, tikvicama, rižom i grahom u varivima i jelima iz pećnice.

Može se zamijeniti u jednakim količinama u salatama, umacima i jelima iz pećnice. Crvena paprika ima malo više ugljikohidrata, 6,5 g prema 6,8 g u žutoj paprici na 100 g, a okus joj je obično slađi.

Uglavnom jest: žuta paprika je zrelija i blažeg, slađeg okusa, dok zelena ima travnatiju i pomalo gorču notu. U receptu je zamijeni zelenom ako želiš manje slatkoće i izraženiji okus paprike.