Tartuf

Suhe ostatke zemlje nježno iščetkaj malom četkicom. Ako se prljavština ne skida, kratko ga isperi hladnom vodom i odmah dobro posuši; nemoj ga namakati jer upija vodu.

Najčešće ne: dovoljno je odrezati oštećene dijelove i iščetkati površinu. Ako je kora crnog tartufa vrlo gruba, možeš je tanko oguliti i dodati umaku ili maslacu za aromu.

Naribaj ga ili nareži na tanke listiće neposredno prije posluživanja, preko tjestenine, rižota, kajgane ili pire-krumpira. Dugim kuhanjem gubi dio mirisa, pa ga dodaj pred kraj ili na gotovo jelo.

Zamotaj ga u suh papirnati ubrus, stavi u dobro zatvorenu posudu u hladnjak i mijenjaj ubrus svaki dan. Potroši ga što prije, dok je miris izražen; možeš ga kratko čuvati uz jaja u ljusci kako bi poprimila aromu.

Crni tartuf uglavnom bolje podnosi kratko zagrijavanje, pa ga možeš umiješati u topli umak ili rižoto pred kraj kuhanja. Bijeli se obično sirovo nariba preko gotovog jela, jer mu toplina brzo oslabi aromu.

Potpuna zamjena ne postoji jer je njegova aroma vrlo prepoznatljiva. Za zemljast okus u umaku možeš upotrijebiti vrganje, a ulje s aromom tartufa dodaj štedljivo jer često ima mnogo intenzivniji miris od svježeg tartufa.

Tanke listiće tartufa najčešće ćeš vidjeti na tjestenini, rižotu i jajima, gdje blagi okusi ne nadjačavaju njegov miris. Dobro se slaže i s krumpirom, maslacem te blagim kremastim umacima.

Ne: tartuf je podzemna gljiva koja raste u povezanosti s korijenjem određenih stabala, primjerice hrasta i lijeske. Zato se pri traženju često koriste posebno dresirani psi koji mogu nanjušiti zrele plodove ispod tla.