Bakalar

Isperi ga i namači u hladnoj vodi u hladnjaku 24–48 sati, ovisno o debljini, mijenjajući vodu nekoliko puta. Kad omekša, kuhaj ga dok se meso lako ne razdvaja na listiće.

Filete poširaj u vodi ili temeljcu koji tek lagano vrije, otprilike 8–10 minuta, ovisno o debljini. Gotov je kad se meso lako razdvaja vilicom; snažno ključanje može ga isušiti i raspasti.

Skuhani bakalar očisti od kože i kostiju pa ga istuci ili izmiksaj s kuhanim krumpirom, maslinovim uljem i češnjakom. Dodaj ulje postupno dok smjesa ne postane kremasta; posluži je toplu ili hladnu.

Dobro se slaže s krumpirom, maslinovim uljem, češnjakom i peršinom. U bakalaru na bijelo krumpir daje kremastu teksturu, a uz pečeni ili poširani bakalar posluži kuhani krumpir i blitvu.

Drži ga u hladnjaku, dobro pokrivenog i na najhladnijoj polici, te ga pripremi unutar jednog do dva dana. Za dulje čuvanje zamrzni ga u dobro zatvorenoj ambalaži; odmrzavaj ga u hladnjaku, ne na kuhinjskom pultu.

Svježi bakalar je mekani file koji se čuva rashlađen ili zamrznut, dok je soljeni bakalar konzerviran soljenjem i prije kuhanja ga obično treba namakati. Soljeni bakalar ima 2320 mg natrija na 100 g, pa okus provjeri prije nego što jelo dodatno posoliš.

Nemoj oleći sirovi bakalar bez prethodnog zamrzavanja namijenjenog uništavanju parazita ili stručne potvrde da je siguran za sirovu konzumaciju. Uobičajeno ga je sigurnije skuhati, ispeći ili poširati dok meso ne postane neprozirno i lako se razdvaja.

Porcija od 100 g sadrži 23 g proteina. Filet bakalara ima 21,5 g proteina na 100 g.