Losos

Stavi filete kožom prema dolje u posudu, premaži ih uljem i peci na 200 °C oko 12–15 minuta, ovisno o debljini. Gotov je kad se meso lako razdvaja vilicom; nemoj ga peći dok ne postane suh i kredast.

Dobro posuši kožu, posoli je i stavi losos kožom prema dolje na zagrijanu tavu s malo ulja. Peci većinu vremena na toj strani, oko 5–7 minuta, pa okreni i peci još 1–2 minute.

Biraj file s čvrstim, vlažnim mesom i blagim mirisom mora, bez sivih ili suhih rubova. Cijela riba treba imati bistre oči i sjajne škrge; izbjegavaj ribu s jakim, neugodnim mirisom.

Svježi losos drži u najhladnijem dijelu hladnjaka, dobro pokriven, i pripremi ga unutar jednog do dva dana. Za dulje čuvanje zamrzni ga dobro omotanog; odmrzavaj ga preko noći u hladnjaku, ne na kuhinjskom pultu.

Dobro se slaže s krumpirom, rižom, povrćem, limunom i umacima na bazi jogurta ili kopra. Čest je u jelima poput quichea s lososom, tjestenine s lososom i sushija.

Može se jesti sirov u jelima poput sushija i sashimija, ali odaberi losos koji je izričito namijenjen sirovoj konzumaciji i drži ga dobro rashlađenim. Običan svježi file nije automatski siguran za jelo sirov.

Divlji losos ima 26,5 g proteina i 12,1 g masti na 100 g, a uzgojeni 24,6 g proteina i 15,6 g masti. Divlji je često čvršći i izraženijeg okusa, dok je uzgojeni obično masniji i blaži.

Pastrva lososica dobra je zamjena u pečenim jelima jer ima sličnu teksturu i blag okus. Za jelo u kojem je važna čvrsta, mesnata tekstura može poslužiti i tuna, ali okus će biti izraženiji.