Morska sol

Dobiva se isparavanjem morske vode, najčešće u plitkim bazenima na suncu i vjetru. Kristali se zatim skupljaju i suše; veličina i oblik ovise o načinu kristalizacije.

Može, ali krupni kristali zauzimaju više prostora od sitnih, pa ista žlica ne mora dati jednako slan okus. Ako recept navodi grame, zamijeni je jednakom masom; ako navodi žlice, dodaj je postupno.

Sitnu morsku sol možeš dodati tijekom kuhanja, a krupne ili listićaste kristale često je bolje posuti po gotovom jelu kako bi se osjetila njihova hrskavost. Odlično pristaje pečenom povrću, ribi, rajčici i čokoladnim desertima.

Drži je u dobro zatvorenoj posudi, na suhom mjestu i podalje od pare iz lonaca. Ako se stvrdne od vlage, razbij grudice žlicom i posudu ostavi otvorenu samo kratko, dok se sol ne prosuši.

Morska sol može sadržavati male i promjenjive količine prirodnog joda, ali na to se ne možeš pouzdati kao na izvor. Jodirana morska sol ima dodan jod; provjeri je li ta oznaka navedena na pakiranju.

Razlikuju se ponajprije po načinu dobivanja, veličini kristala i tome je li im dodan jod. Morska sol nije automatski manje slana niti je njezin sastav minerala uvijek isti; u kuhanju ih možeš zamijeniti, uz prilagodbu količine prema veličini kristala.

Krupna morska sol dobro služi za posipanje focaccie i pereca prije pečenja te za završno začinjavanje odreska ili pečenog povrća. Za tijesto i umake obično je praktičnija sitna sol, jer se brže otapa.