Manioka

Odreži oba kraja, zareži debelu koru po dužini i skini je, uključujući tanki sloj ispod nje. Korijen prereži po dužini i ukloni tvrdu srednju žilu ako je ima; manioku nemoj jesti sirovu.

Komade kuhaj u kipućoj vodi oko 20–30 minuta, dok ne omekšaju i počnu se raspadati na vlakna. Ocijedi ih i ukloni preostalu srednju žilu prije posluživanja.

Biraj čvrst korijen bez plijesni, mekanih udubljenja i napuknuća. Presjek bi trebao biti svijetao i čist; ako je iznutra taman, išaran ili neugodna mirisa, nemoj ga upotrijebiti.

Cijeli, neoljušteni korijen drži na hladnom, suhom i prozračnom mjestu i upotrijebi ga što prije jer se brzo kvari. Oguljene komade čuvaj potopljene u vodi u hladnjaku najviše nekoliko dana ili ih zamrzni.

Kuhana manioka može se poslužiti kao prilog, zgnječiti u pire ili ispržiti nakon kuhanja. Od naribane manioke pripremaju se i jela poput brazilskog pão de queijo, kojem brašno od manioke daje elastičnu teksturu.

Može u varivima, pireu i kao kuhani ili pečeni prilog, ali je škrobnija i nakon kuhanja često vlaknastija. Za prženje je prvo skuhaj, ocijedi i tek onda stavi u vruće ulje.

Nije: tapioka je škrob izdvojen iz korijena manioke, a ne cijeli korijen. Tapioka se najčešće prodaje kao brašno, granule ili biseri za zgušnjavanje i pudinge.

Sirova manioka može sadržavati spojeve koji oslobađaju cijanid. Oguli je i dobro termički obradi; kuhanje u vodi uz odbacivanje vode sigurniji je postupak nego kušanje sirovog korijena.