Šećer od trske

Ako je rafiniran, gotovo je jednak bijelom šećeru od šećerne repe: oba su pretežno saharoza, a okus i uporaba vrlo su slični. Razlika je u biljci iz koje je dobiven, ne u tome što bi jedan bio prirodno zdraviji.

Da, zamijeni ih u jednakom omjeru. Krupniji kristali šećera od trske mogu se sporije otapati, pa ih za biskvit ili nježno tijesto kratko usitni ili umuti s maslacem dok smjesa ne postane ujednačena.

Drži ga u dobro zatvorenoj posudi, na suhom i dalje od pare štednjaka. Ako se stvrdne, razdrobi ga žlicom; smeđi, manje rafinirani šećer možeš nakratko omekšati tako da u posudu staviš komadić kruha pa ga ukloniš čim šećer omekša.

Fini kristali zaslađuju kavu, čaj, limunadu i tijesto za kolače, a krupniji su dobri za posipanje keksa i karameliziranje površine crème brûléea. U koktelima poput mojita šećer se često zgnječi s mentom i limetom kako bi se lakše otopio.

Šećer od trske može biti bijel ili smeđ; naziv govori od koje je biljke dobiven, a boja ovisi o rafiniranju i udjelu melase. Smeđi šećer može potjecati i od šećerne repe. Kao usporedba, smeđi šećer ima 380 kcal na 100 g.

Iz zdrobljene šećerne trske iscijedi se sok, koji se pročisti i ukuha dok se ne počnu stvarati kristali. Daljnjim uklanjanjem melase dobiva se svjetliji, rafiniraniji šećer; manje rafinirani kristali zadržavaju više melase i imaju izraženiji okus.