Panna cotta

Panna cotta je talijanska slastica od vrhnja, šećera i želatine. Naziv znači „kuhano vrhnje”, iako se smjesa zagrijava tek toliko da se šećer otopi i želatina može umiješati.

Želatinu najprije namoči u hladnoj vodi, a vrhnje zagrij sa šećerom bez vrenja. Makni lonac s vatre, umiješaj ocijeđenu želatinu dok se potpuno ne otopi, procijedi smjesu i ulij u kalupe.

Ohladi je u hladnjaku najmanje četiri sata, a najbolje preko noći, dok se potpuno ne stisne. Kalupe pokrij kako slastica ne bi poprimila mirise druge hrane.

Umoči dno kalupa u toplu vodu na nekoliko sekundi, pazeći da voda ne dođe do slastice. Prisloni tanjur na kalup pa ga odlučno okreni; ako ne klizne, ponovi kratko zagrijavanje.

Dobro joj pristaju umak od malina ili jagoda, svježe bobičasto voće i naribana korica limuna. Klasična je i panna cotta s umakom od karamele ili voćnim coulisom.

Možeš upotrijebiti agar-agar, ali ga treba zakuhati s tekućinom kako bi djelovao; želatina se, nasuprot tome, umiješa nakon što se smjesa makne s vatre. Slijedi omjer naveden na pakiranju agara jer se razlikuje od želatine.

Drži je pokrivenu u hladnjaku i pojedi unutar tri dana. Ako je već prelivena svježim voćem ili umakom, najbolje ju je poslužiti isti dan.

Zamrzavanje se ne preporučuje: nakon odmrzavanja želirana tekstura može pustiti vodu i postati zrnasta. Za najbolju teksturu pripremi je dan prije posluživanja i čuvaj u hladnjaku.