Potočarka

Odvoji listove i nježne stabljike, pa ih nekoliko puta isperi u zdjeli hladne vode kako bi se isprala zemlja i pijesak. Ocijedi ih i osuši u sušilici za salatu ili čistom kuhinjskom krpom.

Neopranu potočarku omotaj blago navlaženim papirnatim ubrusom, stavi u zatvorenu posudu i drži u hladnjaku. Operi je tek prije uporabe i potroši što prije, dok su listovi čvrsti i svježi.

Može se jesti sirova, primjerice u salati ili na sendviču. Za juhu je dodaj pri kraju kuhanja i kuhaj samo 2–3 minute; dulje kuhanje umanjuje njezin svjež, papren okus.

Odlično pristaje u sendviče, omlete i salate, a često se poslužuje uz jaja, krumpir ili dimljenu ribu. Za jednostavnu salatu pomiješaj je s rajčicom, rotkvicom i blagim preljevom od limuna i maslinova ulja.

Rikula je dobra zamjena jer je također paprena i nježnih listova, premda joj je okus nešto drukčiji. Ako recept traži blaži okus, upotrijebi mladi špinat.

Potočarka raste u vodi ili uz nju i ima nježne listove na razgranatim stabljikama; vrtna kresša obično se prodaje kao mladi izbojci s kratkim stabljikama. Obje imaju pikantan okus, ali nisu ista biljka.

Nemoj jesti sirovu potočarku ubranu iz neprovjerenog potoka ili drugog prirodnog izvora jer voda može biti onečišćena. Sigurniji je izbor potočarka iz pouzdanog uzgoja, dobro oprana prije jela.