Krumpir crvene kore

Ne moraš: kora je tanka i jestiva, a dobro opran krumpir možeš peći ili kuhati cijeli s korom. Ako je kora naborana, zelenkasta ili oštećena, oguli je i ukloni zelene dijelove.

Nareži ga na jednake komade, kratko prokuhaj oko 8 minuta pa ocijedi i protresi da se rubovi nahrapave. Pomiješaj s uljem i peci u jednom sloju na 220 °C oko 30–40 minuta, okrećući na pola pečenja.

Da. Čvrsto meso dobro zadržava oblik nakon kuhanja, pa ga nareži na komade i kuhaj s korom dok ne omekša pod vrhom noža, obično 15–20 minuta; još toplog prelij preljevom da upije okus.

Drži ga na hladnom, tamnom i prozračnom mjestu, u papirnatoj vrećici ili košari, a ne u zatvorenoj plastičnoj vrećici. Ne spremaj ga uz luk jer brže propada; kuhane ostatke poklopi i stavi u hladnjak.

Možeš ga zamijeniti batatom u pečenim jelima, ali rezultat će biti slađi i mekši. Batat ima 108 kcal i 23,9 g ugljikohidrata na 100 g, a krumpir crvene kore 73 kcal i 15 g ugljikohidrata.

Nazivi se mogu preklapati: oba opisuju krumpir s crvenom kožicom, a ne nužno jednu određenu sortu. U trgovini provjeri i meso te oblik; za recept je važnije hoće li krumpir ostati čvrst ili se lako raspasti.

Sitne klice i okolno tkivo izreži duboko, a krumpir baci ako je jako proklijao, smežuran ili ima mnogo zelenih dijelova. Zeleni dijelovi i klice mogu sadržavati više prirodnih glikoalkaloida, pa ih nemoj kušati.

Sirovi krumpir obično je bolje čuvati izvan hladnjaka, na hladnom i tamnom mjestu; niska temperatura može mu promijeniti okus i teksturu pri kuhanju. Ako je već oguljen ili narezan, drži ga kratko u hladnoj vodi u hladnjaku.