Sashimi od tune

Kupi tunu koju prodavač izričito preporučuje za sirovu konzumaciju; običan odrezak tune nije automatski siguran za jelo sirov. Biraj komad koji je cijelo vrijeme bio dobro rashlađen i ima svjež, blag miris.

Ohladi komad da bude čvrst, pa ga oštrim nožem reži jednim dugim potezom, poprijeko na vlakna. Za tanke ploške drži nož blago ukoso; nemoj piliti jer se meso može zgnječiti.

Odmrzavaj je u zatvorenoj posudi u hladnjaku, a ne na kuhinjskom pultu. Nakon odmrzavanja posluži je čim prije; zamrzavanje ne uklanja histamin koji se može stvoriti ako je riba bila pretopla.

Drži ga pokrivenog u najhladnijem dijelu hladnjaka, na najviše 4 °C, i pojedi isti dan. Ako je dugo stajao na sobnoj temperaturi ili miriše neobično, baci ga.

Posluži ga uz soja-umak, wasabi i ukiseljeni đumbir; tanko narezani rotkvica daikon ili krastavac daju hrskav prilog. Možeš ga preliti s malo sezamova ulja i limuna, ali tek neposredno prije jela.

Za sličan način posluživanja možeš uzeti sashimi od lososa ili drugu ribu koju prodavač preporučuje za sirovo jelo. Zamjena mijenja okus i masnoću: sashimi od lososa ima 15,9 g masti na 100 g, a tuna 1,8 g.

Sashimi je narezana riba bez riže, dok sushi s tunom obično uključuje začinjenu rižu, a može biti zamotan i u algu. Sushi s tunom ima 23,2 g ugljikohidrata na 100 g, a sashimi od tune nema ugljikohidrata.

Sirovu ribu nemoj davati maloj djeci; osim mogućih mikroba, čvrsta sirova ploška može biti rizik od gušenja. Za njih tunu dobro termički obradi i posluži je usitnjenu.