Časopis

Kako masnoća zapravo napušta tijelo

Tjelesna masnoća ne nestaje jednostavno topljenjem niti se izravno pretvara u energiju. Ovaj vodič objašnjava kako se pohranjena masnoća razgrađuje, kako većina njezinih sastojaka napušta tijelo i kako prehrana i kretanje utječu na taj proces.

Pohranjena masnoća oblik je pohranjene energije

Tjelesna masnoća pohranjuje se uglavnom u masnim stanicama u obliku molekula koje se zovu trigliceridi. Sastoje se od ugljika, vodika i kisika, a tijelo ih može iskoristiti kad mu treba više energije nego što mu je pruža hrana koju je nedavno unijelo. Masne stanice mogu otpustiti svoj sadržaj, no same stanice obično ne nestaju tijekom uobičajenog gubitka masnoće.

Prije nego što tijelo može iskoristiti pohranjenu masnoću, trigliceridi se razgrađuju na masne kiseline i glicerol. Ti manji sastojci ulaze u metaboličke putove koji opskrbljuju aktivne stanice energijom. Taj se proces odvija tijekom cijelog dana, usporedno s pohranjivanjem dijela energije iz hrane koju unosiš.

To što jedeš masnoću ne znači da se ista ta masnoća odmah pohranjuje. Tijelo neprestano obrađuje ugljikohidrate, bjelančevine i masnoće u skladu sa svojim trenutačnim potrebama. Dugoročan obrazac unosa i potrošnje energije važniji je od jedne namirnice ili obroka.

  • Trigliceridi su glavni oblik pohranjene tjelesne masnoće.
  • Pri razgradnji pohranjene masnoće oslobađaju se masne kiseline i glicerol.
  • Aktivne stanice mogu iskoristiti te tvari kao gorivo.
  • Pohranjivanje i oslobađanje masnoće mogu se odvijati istoga dana.

Masnoća uglavnom napušta tijelo kao ugljikov dioksid

Kad tijelo iskoristi masne kiseline, njihovi atomi ne nestaju. U nizu kemijskih reakcija spajaju se s kisikom. Tako se oslobađa iskoristiva energija, a nastaju ugljikov dioksid i voda.

Ugljikov dioksid krvlju putuje do pluća i napušta tijelo kad izdahneš. Tako najveći dio tvari iz iskorištene tjelesne masnoće izlazi iz tijela. Disanje je, dakle, dio tog puta, ali samo ubrzano disanje ne potiče tijelo da iskoristi više pohranjene masnoće.

Nastala voda može izaći iz tijela mokraćom, znojem, dahom i drugim uobičajenim gubitkom tekućine. Tim se putevima iz tijela izlučuje preostala tvar nastala razgradnjom masnoće. Oslobađa se i toplina, ali sama masnoća ne pretvara se u toplinu.

  • Ugljikov dioksid izlazi kroz pluća.
  • Voda izlazi mokraćom, znojem i dahom.
  • Energija se prenosi kako bi je tijelo moglo iskoristiti.
  • Dio energije oslobađa se u obliku topline.

Zašto znojenje nije isto što i gubitak masnoće

Znoj se uglavnom sastoji od vode, pa obilno znojenje može kratkoročno promijeniti tjelesnu težinu. Ta promjena uglavnom odražava gubitak tekućine, a ne odgovarajuće smanjenje pohranjene masnoće. Pijenjem nadoknađuješ velik dio izgubljene vode.

Boravak u toploj prostoriji, debela odjeća i vruće vrijeme mogu pojačati znojenje, a da pritom znatno ne promijene količinu energije koju neka aktivnost zahtijeva. To nisu prečaci do iskorištavanja pohranjene masnoće. Znoj prvenstveno služi tijelu za regulaciju temperature.

Masnoća se iskorištava unutar stanica, bez obzira na to uzrokuje li neka aktivnost vidljivo znojenje. Lagana šetnja po svježem vremenu može izazvati tek malo znojenja, a ipak zahtijevati energiju. Važnije je koliko se intenzivno i dugo krećeš nego koliko ti je odjeća mokra.

  • Nadoknadi tekućinu nakon znojenja.
  • Nemoj znoj koristiti kao mjeru iskorištavanja masnoće.
  • Umjesto toga obrati pozornost na trajanje i intenzitet kretanja.
  • Očekuj promjene tjelesne težine kad se promijeni unos ili gubitak tekućine.

Unos hrane utječe na to treba li tijelu pohranjena masnoća

Tijelo neprestano troši energiju na osnovne funkcije, probavu i kretanje. Hrana mu tu energiju osigurava, a pohranjena energija pomaže nadoknaditi razliku ako je unos tijekom vremena manji od potrošnje. Ako redovito unosiš više energije nego što ti treba, dio viška može se pohraniti.

Budući da već pratiš što jedeš, nemoj gledati samo sadrži li neka namirnica masnoću. Prehrambene masnoće daju oko 9 kcal po gramu, a bjelančevine i ugljikohidrati daju po oko 4 kcal po gramu. Zato porcije, načini pripreme, pića i sitni dodaci mogu promijeniti ukupnu količinu energije.

Dnevne vrijednosti prirodno variraju, pa jedan unos rijetko objašnjava dugoročnu promjenu. Pregled dosljedno bilježenih unosa kroz dulje razdoblje jasnije pokazuje tvoje uobičajene navike. Primjeren unos ovisi o osobi, njezinoj svakodnevici i ciljevima.

  • Bilježi ulja, namaze, preljeve i umake.
  • Zabilježi pića koja sadrže energiju.
  • Navedi količine porcija koje odgovaraju onome što si pojeo ili pojela.
  • Provjeravaj ponavljajuće obrasce umjesto da procjenjuješ samo jedan dan.
  • Ažuriraj unose kad se promijene recepti ili veličine porcija.

Kretanje povećava potrebu za energijom

Mišićima je potrebna energija kad god rade. Tijekom kretanja ta energija može dolaziti iz kombinacije ugljikohidrata i masnoća, a njihov se omjer mijenja ovisno o intenzitetu, trajanju, nedavnim obrocima i pojedincu. Tijelo se ne oslanja samo na jedno gorivo u određenom trenutku.

Pri kretanju nižeg intenziteta veći dio neposredno potrebne energije može dolaziti iz masnoća, ali to ne znači automatski da ćeš izgubiti više masnoće. Ukupna potrošnja energije i cjelokupne prehrambene navike i dalje su važne. Tijekom intenzivnijeg treninga možeš potrošiti više ugljikohidrata, a trening svejedno pridonosi ukupnoj potrebi za energijom.

Kretanje ne mora biti naporno da bi se računalo. Hodanje, vožnja bicikla, plivanje, kućanski poslovi i planirani treninzi mogu povećati dnevnu potrošnju energije. Odaberi oblike kretanja koji odgovaraju tvojim sposobnostima i uklapaju se u tvoju svakodnevicu.

  • Uključi redovite šetnje kad se prirodno uklapaju u tvoj dan.
  • Prekini duga razdoblja sjedenja kratkim kretanjem.
  • Uvrsti u svoju rutinu aktivnosti koje aktiviraju mišiće.
  • Dosljedno bilježi aktivnost ako je pratiš.

Što praćenje može, a što ne može pokazati

Dnevnik prehrane može ti pomoći da uočiš obrasce u obrocima, međuobrocima, pićima i porcijama. Ne može ti pokazati točnu količinu pohranjene masnoće koju tijelo iskorištava u određenom trenutku. Na deklaracijama namirnica, u receptima, procjenama porcija i zapisima o aktivnosti uvijek postoji određena nesigurnost.

Tjelesna težina može se mijenjati i zbog vode, pohranjenih ugljikohidrata, hrane u probavnom sustavu te uobičajenih dnevnih oscilacija. Jedno mjerenje ne može ti reći koliko je masnoće napustilo tijelo kroz pluća i gubitak vode. Korisnije je pratiti trendove u sličnim uvjetima nego izdvojene promjene.

Važno je pitanje podupiru li tvoje zabilježene navike s vremenom željeni smjer. Unose bilježi iskreno i prilično dosljedno, umjesto da pokušavaš svaku brojku učiniti savršenom. Brzina i opseg promjene ovise o pojedincu, pa praćenje najbolje služi kao vodič za uočavanje obrazaca, a ne kao obećanje određenog rezultata.

  • Uspoređuj unose zabilježene na sličan način.
  • Pregledavaj trendove kroz vrijeme, a ne samo pojedinačna mjerenja.
  • Zabilježi promjene u rutini koje mogu objasniti neuobičajene dane.
  • Izračunatu potrošnju energije smatraj procjenom.
  • Ažuriraj dnevnik ako primijetiš da nešto redovito izostavljaš.

Također u časopisu