Stakleni rezanci

Najčešće se rade od škroba mungo graha, tapioke, krumpira ili batata i vode. Kad se skuhaju, postanu prozirni i skliskiji od pšeničnih rezanaca.

Suhe rezance namoči u vrućoj vodi dok ne omekšaju, obično 5–10 minuta, pa ih ocijedi i kratko isperi hladnom vodom. Ako ih dodaješ u juhu ili varivo, ubaci ih pred kraj kuhanja jer brzo postanu premekani.

Za većinu tankih rezanaca dovoljno je namakanje u vrućoj vodi; deblje možeš kratko prokuhati prema uputama na pakiranju. Nemoj ih dugo kuhati: cilj je da omekšaju, ali zadrže blagu elastičnost.

Suhe rezance drži u dobro zatvorenoj posudi, na suhom i tamnom mjestu. Kuhane spremi u zatvorenu posudu u hladnjak i potroši unutar nekoliko dana; prije posluživanja ih kratko uroni u vruću vodu ili dodaj izravno u vruće jelo.

Dobro upijaju umake pa ih možeš dodati u pržena jela s povrćem i tofuom, proljetne rolice ili azijske juhe. U salati ih spoji s mrkvom, krastavcem, začinskim biljem i kiselkasto-ljutim preljevom.

Mogu u juhama i prženim jelima, ali stakleni rezanci obično su prozirniji i skliskiji, dok rižini rezanci ostaju bijeli i imaju izraženiju, mekšu teksturu. Rižini rezanci imaju 6 g proteina na 100 g, a stakleni rezanci 0,2 g.

Nazivi se ponekad preklapaju, ali stakleni rezanci obično se rade od škroba, dok se sojini mogu raditi od škroba mungo graha ili drugih mahunarki. Provjeri sastojke ako izbjegavaš soju; sama prozirnost ne otkriva od čega su napravljeni.

Rezanci napravljeni samo od škroba i vode prirodno ne sadrže pšenicu, ali recepture se razlikuju i mogu sadržavati druge sastojke. Ako izbjegavaš gluten, provjeri popis sastojaka i upozorenja o mogućim tragovima.