Shirataki rezanci: što su i gdje ih pronaći
Shirataki rezanci prozirni su rezanci koji se uglavnom rade od vlakana konjaka i vode. Njihova neobična tekstura, niska energetska vrijednost i različita mjesta na kojima se nalaze u supermarketima isprva mogu zbuniti.
Što su shirataki rezanci
Shirataki rezanci rade se od konjaka, biljke čiji se korijen prerađuje u topljivo vlakno koje se zove glukomanan. Većinu gotovih rezanaca čini voda, zbog čega imaju sklisku i elastičnu teksturu koja se prilično razlikuje od pšeničnih ili rižinih rezanaca.
Ponekad se prodaju pod nazivom konjak rezanci, a neke vrste sadrže dodatne sastojke poput tofua ili biljnih bojila. Te razlike mogu utjecati na teksturu i nutritivni sastav, zato se ravnaj prema nazivu i podacima na pakiranju umjesto da pretpostaviš kako su svi proizvodi jednaki.
Kako ih evidentirati u prehrani
Budući da shirataki rezanci sadrže mnogo vode i vlakana, uglavnom imaju manju energetsku vrijednost od tradicionalnih sušenih rezanaca. Točna količina ovisi o receptu, veličini porcije i lokalnim pravilima označavanja, zato unesi podatke navedene na pakiranju proizvoda koji koristiš.
Provjeri odnose li se navedene nutritivne vrijednosti na ocijeđeni proizvod ili na rezance s tekućinom iz pakiranja. Korisno je i izvagati porciju nakon cijeđenja ako je to u skladu s uputama na deklaraciji, a zatim zasebno evidentirati umake, ulja i dodatke.
Gdje ih pronaći
Veći supermarketi mogu imati shirataki rezance na odjelu međunarodne hrane, uz druge rezance azijskog tipa ili na odjelu specijaliziranih namirnica. Neke vrste mogu se čuvati na sobnoj temperaturi, dok se druge nalaze u rashlađenom dijelu, uz tofu i svježe rezance.
Često ih možeš pronaći i u azijskim trgovinama te internetskim trgovinama prehrambenih proizvoda. Ako pretražiš i po nazivu konjak rezanci, možeš pronaći više mogućnosti, no provjeri odgovaraju li ti oblik, dodani sastojci i upute za čuvanje s obzirom na to što namjeravaš evidentirati.
Što očekivati pri pripremi
Shirataki rezanci obično su zapakirani u tekućini koja nakon otvaranja može imati primjetan miris. Temeljito cijeđenje i ispiranje pomažu ukloniti ga, a na pakiranju može pisati da ih prije upotrebe treba prokuhati ili zagrijati na suhoj tavi.
Njihova čvrsta, pomalo elastična tekstura ostaje izraženija nego kod tjestenine, čak i nakon zagrijavanja. Ne upijaju okus sasvim jednako kao pšenični rezanci, pa način pripreme i sastojci s kojima ih kombiniraš mogu znatno utjecati na gotovo jelo.